NEGOTINSKE PRIČE: MARIJA NA DASKAMA KOJE ŽIVOT ZNAČE

 

Naša današnja sagovornica uspela je da svoja maštanja pretvori u stvarnost. Diplomirana glumica,  Negotinka Marija Stanković, koju od milošte zovu Mrvica, sanja širom otvorenih očiju u zaječarskom pozorištu, ali povremeno i u svom gradu, na daskama koje život znače. Za glumačku profesiju spremala se od malih nogu, gledajući crtaće i filmove, predano učeći napamet i ponavljajući čuvene replike.

-Gluma je od malena bila moja želja. Mogućnost da stvaramo, inspirišemo, sagledamo i proživimo situaciju iz mnogo različitih perspektiva, kao i da pomognemo drugima je ono što me je privuklo i usadilo jaku želju da se bavim ovim poslom. Pored muzike, gluma je moja najveća ljubav. Ta ljubav se toliko rano razvila da zapravo ne mogu ni da se setim određenog trenutka kada sam shvatila da želim da se bavim time. Crtaće i filmove sam gledala još na kasetama i umela sam da gledam danima jedan te isti crtani ili film, tako da bih ponavljala replike zajedno sa likovima.- otkrila nam je,na početku našeg razgovora, Marija.

Ova mlada negotinska glumica osnovne i master studije glume završila je pre dve godine na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Božidara Đurovića i docenta Hadži Nenada Maričića.

-Studije su bile vrlo naporne. Disciplina se zahtevala od nas još od prvog dana. Po ceo dan ste na akademiji, od jutra do mraka, a vikendi služe za vežbanje. Pored toga, bilo je veoma zabavno. Imate svoje klasiće koji vam postanu druga porodica, jer sa njima provedete određeni broj godina i prolazite zajedno kroz iskustvo što neko ko nije iz vaše grupe ne bi mogao da razume. Na akademiji učite ponovo da hodate, govorite i dišete, pre nego što počnete da glumite. Koliko god da je naporno iskustvo bilo, sećanja sa akademije, kao i ljudi su mi bliski srcu.

Foto: Slobodan Cvetković

Marija je zaposlena u Narodnom pozorištu Timočke Krajine „Zoran Radmilović“ u Zaječaru. Prvu profesionalnu ulogu je dobila 2020. godine u međunarodnoj predstavi „In his mind“, prvom imerzivnom pozorištu u Srbiji, gde tumači ulogu Rouz, sestru Džeka Trboseka.  Igrala je i u predstavama: „Čehovljeva soba, sezona 1“, „Mala sirena“, „Elektra“, „Narodni poslanik“, „Alisa na putu za Oz“, „Pokondirena tikva“,  „Don Žuan se vraća iz rata“ , Bliskost“, a nas je zanimalo kako se priprema za svoje uloge i koliko joj je važna saradnja sa kolegama?

-Saradnja sa kolegama je najbitnija, jer ona diktira i kakva će biti energija u procesu. Što je bolja saradnja, to je bolji rezultat. Priprema za uloge zavisi da li i u okviru čega radite projekat. Ali uglavnom prvo imate čitaće probe, a zatim postavku scena. Kroz čitaće probe, i u saradnji sa rediteljem, određujete kakav je ton predstave i ko su likovi. Zatim imate postavljanje scena, gde ispitujete mogućnosti šta sve lik može da uradi u datoj situaciji. Nakon proba, u zavisnosti od teme predstave, volim sama kući da istražim doba i život ljudi, u kom je napisan tekst, a zatim u skladu s tim da domaštavam karakteristike lika, pored onih koje su dogovorene i napisane. Na kraju postavljenih scena, scene se spajaju i uvežbava se ono što je postavljeno. Tek tad lik počinje da oživljava.-  ističe Stankovićeva.

Foto: Branislav Mijatović

Nedavno je u okviru obeležavanja jubileja, 150 godina od rođenja Nadežde Petrović i 120 godina od osnivanja Kola srpskih sestara, dočarala lik čuvene slikarke i humanitarke, jednog od osnivača ove humanitarne organizacije. Pomalo u neobičnom ambijentu, uz izložbenu postavku posvećenu ovom važnom jubileju, delu akademske slikarke i primenjene umetnice Dušanke Botunjac, Marija Stanković, po tekstu svoje majke Vesne Stanković, diplomiranog profesora srpskog jezika i književnosti, premijerno je ispričala Nadeždinu emotivnu priču pretočenu u monodramu.

-Premijera je  za mene svakako bila u nesvakidašnjem prostoru, s obzirom na to da scena i četvrti zid nisu postojali, ali za muzejski teatar je možda vrlo svakidašnja. Uloga Nadežde Petrović nije nimalo laka, pogotovo jer je ona istorijska ličnost i nema mesta za previše slobode, već treba pokušati što verodostojnije prikazati njen lik. Tekst je bio izazov, s obzirom na okolnosti, ne samo jer je moja majka pisala, već i zato što je pisan za muzejski teatar, u kom ja još nisam imala priliku da stvaram.-  objašnjava glumica.

Zanimalo nas je kako doživljava nastupe u svom rodnom gradu, s obzirom da mnogi umetnici imaju poseban osećaj, rekli bismo i tremu, glumeći pred svojim sugrađanima, porodicom, prijateljima i poznanicima.

-Moram da priznam da imam veliku tremu kada nastupam u svom gradu. Koliko sam uzbuđena, toliko sam i uplašena. Divno je igrati pred ljudima koje poznaješ, ali to donosi i pritisak i strah od razočaravanja i neuspeha. Sve je to ljudski. Ipak, uvek sam srećna kada nastupam u svom rodnom gradu.

Foto: Slobodan Cvetković

Na početku svog profesionalnog puta Marija nam otkriva, da su uloge koje prijaju njenom glumačkom senzibilitetu Ru iz “Euforije”, Suzana Kejsen koju je u filmu “Neprilagođena” tumačila Vinona Rajder, Agata iz filma “Grand Hotel Budapest”, kao i  Ana iz “Rekvijema za gospođu J”, Ema iz “Smrdljive bajke” i čuvena Sofka iz “Nečiste krvi”. A na naše pitanje kakve uloge priželjkuje i kakve planove kuje za budućnost odgovara:

-Postoji mnoštvo uloga koje bih volela da tumačim, mislim da nikad ne bih završila spisak, tako da ću izdvojiti samo jednu: životna želja mi je da glumim u predstavi po tekstu Dostojevskog (bukvalno bilo koje njegovo delo). Sebe ne zamišljam u predalekoj budućnosti i nemam planove, jer: „Mi pravimo planove, a Bog se smeje.“ Tako da se ja samo molim da budem srećna sa svojom porodicom i imam dovoljno para da živim. Naravno, volela bih da više snimam i da nastavim da radim u pozorištu, ali sve u svoje vreme.

Iako mlada, dobitnica je nagrade za najbolju glumicu večeri po oceni publike na 40. Festivalu „Nušićevi dani“ u Smederevu kao i nagrade za najbolju mladu glumicu po oceni žirija na 59. Festivalu profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“ u Zaječaru za uloge u predstavi „Čehovljeva soba, sezona 1“.

Uloge i vreme su pred Marijom i verujemo da će se o ovoj divnoj mladoj umetnici tek čuti, jer život piše romane sa ulogama koje na nju čekaju.

 Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je od strane Opštine Negotin. Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *