NA SUNČANOJ STRANI: ŠARKAMEN JE NAŠ TUTANKAMON
Arheolog Gordan Janjić iz Negotina, svoja prva arheološka iskustva stekao je pre četiri decenije radeći još kao student na iskopavanjima i istraživanjima na brojnim arheološkim lokalitetima. Svoje znanje unapređivao je radeći širom Srbije ali i Crnoj Gori i Makedoniji. Njegovu profesionalnu karijeru obeležio je najvrednije otkriće, pronalazak zlatnog nakita Carice majke čuvenog Maksimina Daje u Vrelu kod Šarkamena, četiri kilometra zapadno od istoimenog sela i 20 km severozapadno od Negotina. Utvrđenje i memorijalni kompleks u Šarkamenu se datuju u početak IV veka i pripisuju se tetrarhu Maksiminu Daji (305-313. godine), a Mauzolej njegovoj majci, sestri cara Galerija. Kompleks na Šarkamenu podignut je prema palati cara Galerija Felix Romuliana na Gamzigradu i memorijalno-sakralnom kompleksu na Maguri, posvećenom caru i njegovoj majci Romuli.
– Za arheološki lokalitet „Vrelo“ u Šarkamenu znalo se jako davno. Još je sredinom 19. veka Feliks Kanic iz Austrougarske, čuveni putopisac putujući kroz Srbiju registrovao taj lokalitet, definišući ga drugačije, kao vojno utvrđenje, tj rudničko sedište. On je dosta toga definisao na isti način. Njegova znanja nisu bila tolika a i teško je bez iskopavanja utvrditi i potvrditi šta se tu nalazi. Posle njega, bilo je još nekoliko pokušaja istraživanja Šarkamena, učestvovali su i Piletić, Bošković, Majkl Verner sa američkog instituta Albani, Đorđe Janković i drugi. Niko nije bio istrajan da ostane tamo na duži vremenski rok da bi došao do rezultata, započeo je Gordan Janjić, savetnik – arheolog Muzeja Krajine, priču o najznačajnijem arheološkom lokalitetu na teritoriji opštine Negotin, Vrelu u Šarkamenu.
Ove godine Muzej Krajine je obeležio tridsesetogodišnjicu od početka istraživanja ovog skrivenog arheološkog dragulja koji se nalazi na specifičnom mestu, udaljen od puteva ali i većeg prisustva ljudi. To je sve uticalo da se i stotinak godina otkako je Kanic pisao o Vrelu, ne desi ono što će uslediti devedesetih godina prošlog veka.
– Vrelo se nalazi na vrlo nepristupačnom području u jednoj udolini, bez puteva sa puno šume i puno vlage. Tamo gotovo da nije ni bilo ljudi jer ga okružuju razuđena sela, torovi, seoske pojate gde su ljudi čuvali ovce i vrlo je bilo teško boraviti tamo duže i organizovati život na duže vreme. To se dešavalo tih stotinak godina, sve do 1994. godine kada su Muzej Krajine, Srpska akademija nauka i umetnosti i Arheološki institut u Beogradu sklopili ugovor i započeli prva prava sistematska istraživanja. Inicijativu sam pokrenuo ja kod pokojnog akademika Dragoslava Srejovića čiji sam bio i student i došavši na mesto v.d. direktora 1994.godine to je bila šansa da se pokrenu prva istraživanja. On je verovao da ćemo u tome istrajati i zaista je bilo tako. U Negotinu je bilo puno razumevanja u to vreme kod mnogih ljudi, da se tamo zaista nešto napravi.
Direktor projekta istraživanja lokaliteta kod Šarkamena koji je započeo u junu 1994. godine bio je akademik Dragoslav Srejović, koji je u to vreme bio i potpredsednik SANU i upravnik galerije SANU.
– Drugi do njega ne manje po važnosti bio je dr Petar Petrović, direktor Arheološkog instituta u Beogradu, zatim dr Miodrag Tomović iz instituta i moj kolega Đoko Jovanović i ja iz Muzeja Krajine. Mi smo krenuli da radimo i stražujemo u gotovo nemogućim uslovima. Opstali smo zahvaljujući tome što nam je tadašnji garnizon vojske u Negotinu kojim je komandovao kapetan Nikola Karanović, sada pukovnik u penziji pomogao, dajući poljsko naselje i vojsku za povremena iskopavanja. Mi smo 95. godine počeli iskopavanja bez para ali uz tu veliku volju svih tih ljudi koji su se uključili i pomagali. Vrlo brzo 1996. godine mi smo bili nagrađeni, seća se Janjić.
Već nakon dve godine, 2. 10. 1996. godine, entuzijasti i vredni arheolozi otkrivaju zlatni nalaz u grobnici posvećenoj majci rimskog cara Maksimina Daje.
– Svi mi koji smo radili na arheološkom lokalitetu „Vrelo“ jako dugo smo radili na Gamzigradu. Kada jako dugo radite na carskoj palati, prepoznate da je sama tehnika gradnje drugačija nego na drugim objektima i možete da prepoznate carsku gradnju. Ja sam kao student imao pretpostavku, bio gotovo uveren da se radi o carskoj gradnji, naravno nisam znao šta je i o čemu se radi. Još nisam dobro poznavao taj deo istorije, koliko careva, kakav je princip vladavine i onda se to desilo. Tome je u prilog išao i nalaz iz 1973. godine. Kolega Đorđe Janković koji je kasnije bio docent i profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, radio je jedno vreme kao kustos sa suprugom u Negotinu i on je tada imao nalaz od desetak fragmenata porfirne skulpture. Porfir je granit, kamen jako tvrd čije nalazište se nalazi u pustinji Gebel Dohan u Egiptu, u Severnoj Africi, Reč je o brdu Mons Porfirijus, odatle su rimski carevi vukli sav granit od koga su pravili carske skulpture i članova svojih porodica. I taj porfir kada je došao u ruke Đorđu Jankoviću to je već bio nagoveštaj, nešto što se tiče carskog i antičkog. On Šarkamen na žalost nije definisao kao carsku palatu. Da biste tvrdili da je nešto tako značajno kao carska palata treba malo više od puke hipoteze, treba malo hrabrosti, iskustva i slično.
U Mauzoleju carice majke koji nije bio opljačkan, što nije slučaj sa ostalim antičkim lokalitetima pronađen je set caričinog zlatnog nakita u težini od 204 grama čime je razrešena dilema o kome se tu radi i šta se tu dešava.
– To je bio najznačajniji nalaz na samom lokalitetu. To zlato težine 204 grama činile su tri ogrlice, jedna dijadema, dve vitičarke tj spirale kojima su rimske žene ukrašavale kosu, tri prstena, dve minđuše itd. I ono što je najznačajnije devet zlatnih limova na kojima vidimo tri otiska rimskog solida (zlatnika) Dioklecijan, Galerije i kao treći u nizu Maksimin Daja i time smo potvrdili da se radi o Makiminu Daji koji je vladao Rimskim carstvom od 305. do 313. godine. Verujem da će se naredna istraživanja naslanjati na nalaze i na Šarkamenu ali ne možemo da izuzmemo i Gamzigrad, s obzirom da je Galerije bio Dajin ujak i ti rimski carevi koji su bili na prostorima istočne Srbije Galerije, Maksimin Daja, zatim Licinije, pa i Konstantin, prepliću se i u svakom budućem antičkom lokalitetu možemo da nađemo nešto što se vezuje za bilo kog od njih.
Janjić ističe da je ovo otkriće najznačajniji trenutak u njegovoj karijeri arheologa koji je obavljajući i funkciju direktora Muzeja Krajine često radio i na Vrelu želeći da pomogne u razvoju tog kasnoantičkog lokaliteta.
– Našu istoriju čine i praistorija, antika i nacionalna istorija. Ono što nam je dato to su i antički lokaliteti i praistorijski, poput Lepenskog vira ali to danas čini nacionalno blago i našu baštinu. Šarkamenu je potrebno malo, potreban je put i mi ćemo imati punkt koji ima smisla, uz postavljanje panoa i vizitorskog centra i to će dovoditi ljude. Možda je zapadna Srbija bogatija tim srednjevekovnim lokalitetima, od 15. veka pa nadalje ali je naš kraj prebogat praistorijskim i antičkim lokalitetima. Negde 17 rimskih careva je rođeno na teritoriji Srbije, od 65 koliko ih je ukupno bilo. Od 17 careva, četvorica, petorica su rođeni na prostoru istočne Srbije. Uglavnom su dizali palate. Kada kažemo carevi ne mislimo na ne znam šta veličnastvo, nego na sve ono najbolje što se oko cara nalazi. Da li je to vojska, umetnost, kultura, način života, dvorska arhitektura. Sve se tu nalazi i zato je sve to značajno.
Pored najvažnijeg arheološkog nalazišta kod Šarkamena arheolog Janjić je radio i na istraživanju i konzervaciji lokaliteta na Dunavu koji čine čuvenu granicu Rimskog carstva.
– Dunav sam po sebi je bio reka koja je nekad više spajala, nekada razdvajala i ako uzmete sada sve te kulture počevši od duboke praistorije od 7,000 godina p.n.e. Ako uzmemo Lepenski vir, Vinčansku i Starčevačku kultura, čitave evropske kulture nose nazive po našim lokalitetima. To se sve dešava na obali Dunava. Posle toga sve ostalo što se dešava u antici, od prvog veka do Vizantije, najveći deo se dešava na obali Dunava počevši od utvrđenja u prvom veku kojima su oni utvrđivali tu granicu, od Trajana kada je prešao Dunav i Hadrijana koji je kasnije uspostavio granicu. Sve vreme se tu zidaju utvrđenja i u ovom trenutku radim na pet lokaliteta na teritoriji koju pokrivaju naša opština i opština Kladovo, s obzirom da su obe opštine u nadležnosti Muzeja Krajine po pitanju zaštite kulturnih dobara. Dva lokaliteta koji su deo Rimskog limesa nalaze se u opštini Kladovo, a tri u opštini Negotin. Naš cilj je da neki od tih lokaliteta budu ubačeni na listu koja će biti pod zaštitom UNESCO kao svetska kulturna baština. Država Srbija već devet godina radi na nominaciji desne obale Dunava kao utvrđene granice Limesa sa određenim lokalitetima koji će naći mesta na toj listi i biti pod zaštitom UNESCO. Ono što znam je, da sigurno tri lokaliteta sa naših prostora idu pod zaštitu, a to su Glamija u opštini Kladovo koju kopam i ove godine ću pokrenuti ponovo tu inicijativu, zatim Mora Vagei koja je dobila status izuzetnog kulturnog dobra, što je najznačajniji status koji bilo kakvo kulturno dobro ima u opštini Negotin, i Ćetaće kod Radujevca koje se radi. Vrlo sam ponosan što Mora Vagei ima taj status najveće kategorizacije na teritoriji naše opštine, nalazi se na zemljištu koje je vlasništvo Muzeja Krajine, konzerviran i spreman da prima posetioce. Posle toga su pivnice i Hajduk Veljkova barutana koje imaju status velikog kulturnog dobra, sve ostalo su kulturna dobra druge kategorije, a najveće moguće zvanje ima Mora Vagei.
Mnogi tragovi raznih kultura čekaju da ugledaju svetlost dana i pokažu se javnosti a njihova otkrića zavise od spremnosti stručnjaka da veruju, žele da naprave te često teške ali veoma značajne korake koji donose uspeh. Šarkamen je imao sreću što su u uspeh verovali, akademik Dragoslav Srejović, arheolozi Gordan Janjić, Đoko Jovanović, dr Petar Petrović, dr Miodrag Tomović , dr Sofija Petković, dipl. ing. Borisav Marković, dr Igor Bjelić i ma Marija Jović.
– Nalaz na Šarkamenu u potpunosti je preokrenuo sve, ne samo moju karijeru, ne samo značaj Muzeja Krajine po pitanju arheologije , ne samo značaj Negotina već čitavu antičku, rimsku do tada poznatu kulturu. U tom smislu da danas ko god se bude bavio arheologijom pogotovu rimskom i antičkom, zna da je najznačajniji srpski nalaz, zlatni nalaz iz maulozeja na Šarkamenu jer je to jedina carska grobnica u svetu poznata u kojoj se nalazi carski nalaz. To je naš Tutankamon jer je u Tutankamonovoj grobnici pronađen zlatni nalaz, Kad imate 65 rimskih careva, od kojih su neki bili veliki carevi, mislioci, filozofi, ne samo kabadahije i ratnici kakav je bio Daja, svi grobovi su prazni i opljačkani. Od mauzoleja van Rima, tri su poznata. Dva na Gamzigradu potpuno prazna i jedini u svetu koji do kraja nije opljačkan to je mauzolej na Šarkamenu koji je car Maksimin Daja posvetio svojoj majci.
Ovaj medijski sadržaj sufinansiran je od strane Opštine Negotin. Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.